POTPISI STUDENATA PO STAROM PROGRAMU KOJIMA JE POTREBNO PRODUŽENJE STUDIRANJA

Kao što napisah prije par dana, to što neko dugo studira, a neko drugi završi u roku, to što je neko "stari student", a neko drugi "bolonjac", ne znači ama baš ništa. Svako je ime i prezime za sebe, ni bolji ni gori od onog drugog, i bolji i gori od onog drugog, u zavisnosti od toga kako se pokaže tamo gdje se znanje dokazuje. A i to opet ne mora ništa da znači, vještina i znanje se usvaja i mimo fakultetskih zidina, a iskustvo, pa i ono životno, stiče se (s) godinama. I kad je već tako, a tako je, jer sam život potvrđuje da je tako i nikako drugačije, ostaje da se zapitamo koja to bolja tamo neko čeljade navodi da jedno prijatno subotnje veče, kad mlađani svijet tek izlazi u život, provodi kraj monitora, kopajući po netu i tražeći način da povrijedi nekoga ko je, eto, jednostavno drugačiji. Odakle izviru te frustracije, čime su izazvane, to mi nikada neće biti jasno. Ovi i ovakvi, drugačiji, s ovu stranu rijeke, krivi su jedino što su živi, što i pored svih izazova koji su ih snašli i dalje imaju motivaciju, i dalje dižu glas, bore se za pravo i pravdu i žele završiti ono što su započeli. I neka su to i koraci jedne kornjače, ispred sebe vide jasan cilj. I vjerovatno treba sada da se stide što žive u zemlji u kojoj je ubijena svaka nada, što vjeruju da još mogu, što ne pristaju da "prelome preko koljena", ne žele da plate to "sveto parče papira", žele da ga zarade. Stvarno, kako se samo usuđuju da se podignu iz blata, ti studenti stari. Drage kolege, imate vi možda odlične ocjene, možda završavate i u roku, svaki ispit polažete iz prve, ali onaj ispit nad ispitima, najvažniji ispit, ispit iz ljudskosti, njega ćete možda položiti, ali ne u ovom roku. Pali ste.