Avgustovski Rok

Ajmo kolege studenti, zivlje to! Dajemo toliki novac imamo pravo da biramo svoju budućnost! Ajmo svi! Ako treba i da konačno ustanemo i maknemo rektorku koja nam unistava univerzitet svojim neznanjem!

Studenti moraju sami da se zapitaju zasto dolazi do ovakve situacije i zasto nemamo vise rokova za polaganje ispita kao i zemlje u okruzenju, nego se svake godine "bojimo" oce li nam i ovaj avgust ukinut. Vrijeme je da se izborimo za svoja prava, jer niko to nece uradit umjesto nas.

S obzirom da su nam u toku prosle godine napravili pometnju kad smo se upisivali, pa nismo znali da li predmeti mogu da se uzimaju po "volji" ili po "moranju", pa onda na dan upisa cika u sluzbi ne umije da odgovori na to pitanje, pa se moramo sami iscimavati na sve strane kako bi dobili zvanicnu potvredu, nije nista za nevjerovati i da nemamo ni kolokvijume u avgustu. A ako ih i budemo ovako izvukli, kakvi su, bojim se da ce ih tako "formirati" da necemo moci da polozimo nista :( Ovo je uzas, jer poslije kol odmah ide popravni ni 10 dana, moras da ucis za taj a vec ide oblast za drugi... Ja ne znam kako vi, ali meni je ovo katasttrofa!

Ono što nije shvaćeno, a moralo bi, jeste da su profesori, rektori i ostali na pozicijama tu zbog nas, a ne mi zbog njih, mi plaćamo školarine i preko poreza mi i naši im preko budžeta dajemo plate, a oni samo po nama. Mi svi znamo da je najbolje zgazit obraz i počet da se bavimo politikom i uživat, ali nije svako spreman, nekima je obraz preči.

95% zavrsnih ispita nosi manje od 50 poena.

Nije problem samo u profesorima nego i u studentskim predstavnicima. Oni su prvi glasali da se ukinu kolokviumi. Oni prvi.glasaju kako im narede iz rektorata. 

Tacno se vidi da su kolege sa ekonomije i pmf-a najugrozeniji sto se tice problema ovakvog tipa...

Kod nas vecina zavrsnih ispita nosi 30-40 poena, zato nam je potrebno da mozemo bar jedan od kolokvijuma da popravljamo. Samo zavrsni nam nista ne znaci.

U Srbiji to funkcioniše mnogo razumnije. Prijavljuješ ispit kada želiš u velikom broju rokova tokom godine. I tako i naredne. Nema ponovnog slušanja ispita osim ako se padne čitava godina. Ovo što se u Crnoj Gori radi je toliko brutalno da to nije moguće. Ja sam studirao na PMF-u gdje se predavanja kod profesora i asistenta u potpunosti razliku, pa tako za 4 godine umjesto 50 imate faktički 100 predmeta jer morate tipa bubati teoriju iz analize do besvijesti i onda kod Popivode učiti zadatke koji vam pije mozak na slamčici. I to je na prvoj godini... Veselo biva tek na drugoj i trećoj... Doživio sam da u nedelju dana imam 6 ispita! I ista raspodjela ispita je bila u popravnom roku. Naravno, normalni svijet bira 3 u prvom i tri u drugom roku. Ako ne položite, padate ispit i sve iznova naredne godine a kvaka je da imate samo jednu jebenu priliku da ga položite. Uz to, kopirali su program sa Stanford univerziteta na C smjeru koje profesori ne mogu da donesu. Pitajte kakvi su svršenici C smjera nakon četvrte godine. Ubijeni su u pojam koliko ništa ne znaju praktično jer izlude od silnih matematika, dok su programerski predmeti potpuno ostavljeni po strani i označeni kao sporedni. Kad završite, onda vam ta matematika ništa ne treba. Treba vam da znate programiranje koje vam predaje jedan Milo Tomašević (studenti C smjera će razumjeti problematiku). Sve u svemu, velika greška je upisati fakultet u Podgorici i ako ikome mislite dobro, posavjetujte ga da ide u Beograd, Sarajevo, Novi Sad... Eto, da olakšam dušu.

Srdačno,

nezaposleni bivši student PMF-a, tri godine nakon diplomiranja (u roku (kao da to igra nekakvu ulogu osim što sam se manje patio)).

Postavite link ove peticije u sve studenske fejzbuk grupe

Podstasknut komentarom korisnika ,,ex-PMF student", želim kao sadašnji student C smjera na PMF-u da mu kažem da se situacija promjenila od kad je on studirao te da je na našem fakultetu sada divno. Pravi raj, uživanje, harmonija, nirvana, zen... Kolega je očigledno imao nesereću da studira u takvim uslovima ali srećom je uprava fakulteta naučila na greškama pa mi sada radimo u blagostanju.

Šalio sam se naravno, ništa se nije promjenilo. Sve je isto, ako ne i gore i pronalazimo se bukvalno u svakoj rečenici dotičnog komentara. Dodao bi samo da je od tog vremena PMF bogatiji za još par asistenata i profesora, mladih i ornih da na nama istresu sve svoje frustracije. 

Studenti C smjera su ni krivi ni dužni tu gdje jesu, jer ovo svakako nije bilo ono što su željeli kada su upisivali fakultet. Dobili smo sistem koji je daleko gori čak i od srednjoškolskog sistema. Matematike je previše, programiranja premalo, praktično ga srećemo u tragovima. Kriterijumi su previsoki, gradivo preobimno, većina profesora staromodna, a svi podaci vezani za naše buduće zanimanje, u polju u kojem se svaki dan nešto novo otkriva, stari su minimum 15 godina. Pojedini profesori čak, zamislite, zahtijevaju ljekarsko opravdanje za svaki izostanak! Svi kroje pravila kako njima odgovara, famoznu Bolonju pokušavamo da implementiramo već 10 godina ali nam nikako ne ide. Evropske tendencije su da se čak i bolonjski sistem prevazilazi i nalaze se bolja rešenja tako je vrlo vjerovatno da on neće više ni postojati onog dana kad mi uspijemo da ga sprovedemo u djelo.

Sve u svemu, PMF je jedna ustanova koja proizvodi toliko steresa i frustriranosti i bukvalno uništava najbolji sloj svoje omladine (jer složićete se da je malo boljih predstavnika naše inteligencije i pameti od tinejdžera koji nakon srednje škole odluče da se posvete baš prirodnim naukama). Nerijetka je situacija da se piju tablete za smirenje, imaju problemi zbog steresa, strada svaki vid društvenog života i interakcije sa vršnjacima...

Ove godine, još jedno dodatno otežanje - ukidanje slobodne sedmice koja nam je svima ,,život" značila i dodavanje još jedne radne(po semestru). Više puta sam pokušavao da navedem studente da ,,dignemo glas", da kažemo par riječi o svemu, međutim svi gledaju kako da se provuku, kako da zarade tu šesticu i sva njihova odgovornost tu počinje i završava. Predstavnike studenta neću ni da spominjem, a tek neću ni činjenicu koliko se ti vječiti studenti bore za naša prava. Pretvorili smo se u jednu amorfnu masu, koja samo besomučno korača zgradom fakulteta, u kojoj se ni vazduh nije promjenio od 1978. godine (riječi profesora Pavićevića), a kamoli nešto veće i značajnije.

Stoga naravno podržavam ovu peticiju, pa makar bila i ovoliko stidljiva i anonimna ali je ipak nešto. Iskreno rečeno, ne nadam se da će uroditi plodom ali ćemo barem znati da smo pokušali. Djelite, potpisujte pa šta nam Bog da.

Budite mi zdravi i dobri! Pozdrav!

Ako ovako nastave da nas terorisu i da unistavaju nasu mladost,ja cu da se ubijem ljudi,UBICU SE AAAAAAAAAA

#17: -  

 Rekurzija :D

Vazda kad koracam ulicama prelijepe  nam Podgorice, gledam kako sve vrvi od naroda. Kafici puni, svi se druze, svi se smiju , a ja ? Ja bradom na grudi, pogled u beton. Zasto? Zato sto mi Prirodno-matematicki fakultet oduze sve to . E sad, ja kad se tako pozalim , svi ce reci : "A brate, ti se sad cijepas , ali kad ga zavrsis si svoj covjek." Ciji sam ja covjek jadni ne bili ? Budimo realni , kad zavrsis fakultet sto te ceka? Ceka te sve, ako ti je na fakultetu dato sve da usvojis. Znate li sto nam je  dato ? 12 matematika za 3 godine. Akcenat stavljam na naziv smjera , Racunarske Nauke . Ajde dobro, ni tih 12 matematika nije problem, rekoh sebi. Ali me brzo presjece surova realnost, svaku matematiku profesor cijeni kao da je jedina na kojoj se racunarstvo zasniva pa je tako i ocjenjuje. Toliko je odnos predmeta (matematickih i programerskih) poremecen , da na 3. godini vi vise i nemate osjecaj da studirate Racunarske Nauke, jer od njega su ostali samo...dugmici . Umjesto da je akcenat na programerske predmete, da oni imaju visok standard za ocjenu , a da je na matematickim predmetima standard nizi , situacija na nasem smjeru je potpuno obratna. Ljudi koji upisu Racunarske Nauke, vjerovatno im je prva pomisao : "Ima dosta matematika, ali pogledaj koliko samo programerskih predmeta ima! Mora da je odlican smjer! " Smjer je nikakav, ocajno organizovan. Na prste mogu izbrojat programerske (racunarske) predmete koji su vam korisni , i imenovat jednog jedinog profesora iz programiranja koji ce vas necemu korisnom nauciti i ostaviti utisak da ste nesto radili ! To je Goran Sukovic, a predmeti su svi predmeti koji se kod njega izvode : Uvod u kompjuterske nauke, Strukture Podataka, Internet Tehnologije, Vjestacka Inteligencija i Programski prevodioci. Sve ostalo je 0 cista. Zasto ? Zato sto su ocajno organizovani predmeti,  gotovo svi su teorijski bazirani ili su standardi za polaganje toliko niski da sa minimalnim trudom ga mozete poloziti. Najbolji primjer su vam predmeti profesora Stevana Scepanovica , 4 predmeta, svi teorijski bazirani predmeti, od 300-600 slajdova ciste teorije bez jednog jedinog prakticnog primjera. 4 semestra klasicne teorije, bez jednog jedinog prakticnog primjera koji bi nama studentima mogao pokazati kakvu svrhu mi od svega toga imamo u "stvarnom" svijetu, koji je praktican i koji zavisi iskljucivo samo od znanja da nesto realizujete.  Zamislite samo da u svojoj glavi stavite oko 300 slajdova teorije , sve u cilju odgovaranja 70 teorijskih pitanja za vremenski rok od sat i 30 minuta.  Pa onda nakon mjesec dana, jos 300. Pa sledeci semestar, jos 300. Pa opet 300,sledeci semestar. I onda na kraju jos jednom 300. Ljudi, nemojte da se sprdate. Svaka rijec odatle ispari one sekunde kad prodje kolokvijum, a profesor misli da nas je naucio , misli da nam je pomogao , sto nam je otezao da prepisemo jer nam daje po 70 pitanja, nasumicno izmijesanih kako bi napravio dodatnu prepreku za prepisivanje od kolege koji inace sjedi na 5 metara od vas. Da bi covjek to naucio , da bi to polozio, mora da se odere od rada, od ucenja. A nista ne nauci ! Klasican primjer, predmet pod nazivom : "Bezbjednost racunarskih sistema" dje se kao i sto sam naziv kaze, i kao sto svaki laik moze pretpostavit, radi o tome kako da sacuvate vas racunarski sistem od hakerskih napada kao i drugih problema koji mogu ugrozit tu bezbjednost.Iz toga predmeta mi nijednom nismo racunar upalili, da vidimo kako taj napad moze izgledat, kako ga mi kao programeri mozemo identifikovat i kako ga mi kao ljudi koji se smatraju za ljude koji su polozili predmet Bezbjednost racunarskih sistema , mozemo rijesit. Ne znamo nista o tome ! Ali za to moras "baciti" 10 dana ucenja, minimum, da bi polozio taj kolokvijum(kolokvijuma ima 2 + zavrsni ispit).Bacas vrijeme ,ucis stvari koje ti NIKAD nece nista znaciti, ne jer nemaju vrijednost, vec jer su ti ispredavane na takav nacin  i jer se zahtijeva znanje o njima na takav nacin. Takvih predmeta, programerskih je vise od pola , a matematickih 100%. Dubina do koje se ide u matematikama na smjeru koji bi trebao da predstavlja racunarstvo je nevjerovatna,toliko stvari koje nam nikad u zivotu nece trebat, toliko opterecivanje mozga, ljudi da bi polozili Analizu 1 moraju da znaju u prste 50 teorema, kao i 50 njihovih dokaza. Kad ce njima to ikad trebat u zivotu ? Pitaju li se profesori koliko je samo apsurdan nacin na koji oni predaju to sto predaju kao i nacin na koji ispituju ? Da bi polozio jednu od tih matematika, moram da joj se posvetim kao da mi zivot zavisi od nje. Samo da bih je polozio , ostavljaci sve ostalo po strani , u sijenci, jer programerske predmete cu proci , nije problem(svako tako razmislja) ali zato tu jednu matematiku , pa da mi je covjek stavi kao jedini predmet u semestru , strah bi me bilo da je ne polozim koliko je standard visok . To nisu matematike, to je borba na zivot i smrt .Na nas fakultet ,Bear Grylls-a da ubacite , ne bi se znao vratit civilizaciji.  Ocu da se smijem i ja kao ostali sto sjede u kaficima kad su lijepi dani , ocu i ja da idem na fakultet srecan sa osmijehom , i da tamo gledam srecne i nasmijane ljude . Ovaj avgustovski rok je mali problem , kakvi problemi stvarno na ovom fakultetu postoje. Ali posto je on trenutno aktuelan , svoj potpis sam dao i za njegovo rjesenje cu se borit' kao sto se borim da polozim ove matematike. ZA SETNJU S VISOKO UZDIGNUTOM GLAVOM, ZA SETNJU SA OSMIJEHOM,  TRAZIMO AVGUSTOVSKI ROK INACE... BUNT ! 


P.S. Kad diplomiram naslikacu jedno veliko sunce u ovo nam atomsko skloniste od fakulteta, pa da nas i ono ogrije jednom onamo. 

Majko jos jednom rodi me, da vratim godine...

U potpunosti se slazem sa komentarima vezanim za PMF. Student sam PMF-a i potpisujem da nema fakulteta za koji je potrebno toliko ulozenog truda i bukvalno svega samo da se zaradi 6ica. Ljudima koji upisu ovaj fakultet iz ljubavi prema matematici ce na kraju njega matematika da se popne na vrh glave. Previse predmeta po semestrima, od kojih je za svaki potrebno ogromno zalaganje. Ne sjecam se kada sam posljednji put izasao za vikend. Gledam ljude sa ostalih drzavnih fakulteta koji izlaze, putuju, a jos se zale da im je tesko. Ja iz kuce ne izlazim tokom semestra. Drustveni zivot nemam otkad sam ovaj fakultet upisao. Tu su i profesori koji nimalo obzira nemaju i koji jedva cekaju da svoje frustracije iskale na nas. Na celu njih je definitivno profesorica Jela Susic, koja je pravi primjer iskompleksirane zene, koja prije svega nas nicemu ne nauci, a tek onda sve ostalo. Dok studirate ovaj fakultet sve vrijeme imate osjecaj da profesori rade protiv vas sa zeljom da ne polozite ispit, da bi prolaznost bila manja(kao da vec nije dovoljno mala) i sa ciljem da njihov predmet bude na glasu kao pretezak. Postoje predmeti koje u prosjeku polaze 5 studenata od 100 godisnje. Tuzna je situacija na ovom fakultetu, jer i pored toliko zrtvovanja na kraju izadjete sa fakulteta sa osjecajem da niste naucili ono sto vam je zaista potrebno za dalje. To su uglavnom racunarski predmeti, kojih ima premalo, iako se smjer zove "Matematika i racunarske nauke", a to sto ima ne mozemo stici kvalitetno da naucimo, jer su naravno glavni predmeti matematike, koje nam dusu uzimaju. Smjer je definitivno pretrpan predmetima, koji i da se rasporede u 4 godine opet bi ih cini mi se bilo previse da ih fino naucimo. Samo ljudi koji studiraju ovaj fakultet znaju o cemu pricam i kako se ne moze uporediti ni sa jednim drugim po kolicini truda i zrtvovanja koje treba da ulozis da bi ga zavrsio, u to sam siguran! Najtuznije od svega je sto poslije toliko mucenja fakultet zavrsis(ako ga zavrsis) sa nekim mizernim prosjekom.

Mozda jedini profesor sa PMF-a za kojeg nemam nijednu losu rijec da kazem jeste Goran Popivoda. Predaje sa velikom zeljom i voljom da nauci studente i sa zeljom da ostvari neki korektan odnos sa studentima, bez omalovazavanja, sto nije slucaj sa ostalim profesorima. 

Sada je već potpuno jasno da reforma studiranja koju sprovodi Univerzitet Crne Gore, a čija je, samo jedna od posljedica novoproklamovani avgustovski rok, za jedini cilj ima dodatno urušavanje državnih, i afirmaciju privatnih fakulteta. Odluke koje radna tijela UCGa iz dana u dan donose, bez ikakvog sluha za stvarne probleme i potrebe studenata, dovode u pitanje svrhu postojanja ove institucije (nažalost, institucije samo na papiru). Naravno, (ne)rad Univerziteta već godinama unazad se zasniva na stambenom i finansijskom obezbjeđivanju "podobnih" i zadovoljenju ličnih interesa pojedinaca (najbolji pokazatelj su uslovi u ustanovama visokog obrazovanja širom zemlje), međutim ovo što je sad posrijedi je presedan i nikad ozbiljnija prijetnja za sve sadašnje i buduće studente. Sve ovo se vjerovatno moglo predvidjeti nakon imenovanja nove uprave Univerziteta, ili još ranije, kada je u pitanje dovedena stručnost i zvanje resurnog ministra, al' valjda nam je sve to postalo normalno. Ono što nikada neće biti normalno je izostanak bilo kakve reakcije onih kojih se sve ovo tiče. I dok se izostanak reakcije profesora može "pravdati" strahom, raznim pritiscima, ili jednostavno ličnim interesima, izostanak reakcije kod studenata je neoprostiv. I ne, nije riječ o studentima koji se nalaze u strukturama studentskih organizacija, jer je već svima jasno da njihovo djelovanje ima vrlo malo dodirnih tačaka sa iskrenom borbom za prava studenata i poboljšanje njihovog statusa, već je riječ o "običnom" studentu na kojeg ove odluke imaju najveći uticaj. Ne treba zaboraviti da je odluka o avgustovskom roku izglasana još tokom prošle studijske godine, a studenti povjerenici (koji su uostalom i dali glas takvoj odluci) su nam "zamazali oči" odlaganjem stupanja na snagu pomenute odluke za narednu studijsku godinu. I eto, nakon praktično godinu dana, "smogli smo snage" da organizujemo elektronsku peticiju i "odvojimo dio svog vremena" da bi je popunili. Nevjerovatna letargičnost onih koji bi trebali biti pokretačka snaga ovoga društva i inicijatori promjena. Nekada, pomislim da bolje i nezaslužujemo, a ono što je sigurno je da bolje i nećemo dobiti dok ne shvatimo da su oni tu zbog nas, a ne mi zbog njih.

kada kazete odmaram sat vremena na dan i bas u tih sat se javite istoj osobi . i jos ne daj Boze da objavite sliku gdje ste negdje u blizini smjestaja izasli (a ljudi oko vas ne znaju da je to bas na sami izlaz vase ulice ili slicno). Oni vide osmijeh na vasem licu mozda maskaru i puder na djevojkama i vi u roku od 15 min dobijate 20 poruka kao vi uzivate,kako vi ne ucite, kako vi nemate dobar prosjek. A niko ne zna da je necija 10ka kao nasa 6ica. Ljudi ne shvataju da mi ucimo za sestice minimum 6 sati dnevno i ni tada nam nijesu sigurne. I kada pored silnog ucenja kazem dobio sam 6 sav ponosan, ako se to moze reci da sam ponosan jer je to najveca nagrada da ne moram prelaziti to gradivo opet. Dobijem 100 komentara koji me ubiju u pojam a to su ,, ti odmaras kako ces imati vise" Kada kroz prozor ugledam sunce, kazem sebi ,,za dvije godine neces morati ovo da gledas kroz prozor,izaci ces" kao da bolujem od teske bolesti, kao da mi neko brani, a ja samo nemam vremena, moje zdravlje je mnogo lose. I bojim se da kada izadjem sa diplomom na to sunce da necu imati volju da ga gledam . Da ce svi moji sadasnji prijatelji biti vec daleko od mene,koji kada im se obratim..,,hej ajmo na kafu" dobiti odgovor ,Ucim." u smislu (kad god smo te mi pitali da ides sa nama dobili smo ovaj odgovor) i da ja necu imati volju dalje da se borim da objasnjavam.

Iskreno svaki dan se smijem a u meni se sve rusi. I niko ne vidi to bas tako. 

Redovan student PMF-a. 

Pozdrav svima.