Avgustovski Rok

U Srbiji to funkcioniše mnogo razumnije. Prijavljuješ ispit kada želiš u velikom broju rokova tokom godine. I tako i naredne. Nema ponovnog slušanja ispita osim ako se padne čitava godina. Ovo što se u Crnoj Gori radi je toliko brutalno da to nije moguće. Ja sam studirao na PMF-u gdje se predavanja kod profesora i asistenta u potpunosti razliku, pa tako za 4 godine umjesto 50 imate faktički 100 predmeta jer morate tipa bubati teoriju iz analize do besvijesti i onda kod Popivode učiti zadatke koji vam pije mozak na slamčici. I to je na prvoj godini... Veselo biva tek na drugoj i trećoj... Doživio sam da u nedelju dana imam 6 ispita! I ista raspodjela ispita je bila u popravnom roku. Naravno, normalni svijet bira 3 u prvom i tri u drugom roku. Ako ne položite, padate ispit i sve iznova naredne godine a kvaka je da imate samo jednu jebenu priliku da ga položite. Uz to, kopirali su program sa Stanford univerziteta na C smjeru koje profesori ne mogu da donesu. Pitajte kakvi su svršenici C smjera nakon četvrte godine. Ubijeni su u pojam koliko ništa ne znaju praktično jer izlude od silnih matematika, dok su programerski predmeti potpuno ostavljeni po strani i označeni kao sporedni. Kad završite, onda vam ta matematika ništa ne treba. Treba vam da znate programiranje koje vam predaje jedan Milo Tomašević (studenti C smjera će razumjeti problematiku). Sve u svemu, velika greška je upisati fakultet u Podgorici i ako ikome mislite dobro, posavjetujte ga da ide u Beograd, Sarajevo, Novi Sad... Eto, da olakšam dušu.

Srdačno,

nezaposleni bivši student PMF-a, tri godine nakon diplomiranja (u roku (kao da to igra nekakvu ulogu osim što sam se manje patio)).