PETICIJA ZA NEPRIZNAVANJE POBUNJENICKE VLADE U LIBIJI

Europska unija suočava se s ogromnim financijskim problemima, a jedna po jedna europska drzava proglašava bankrot. Zona eura je ozbiljno uzdrmana i u ogromnim problemima. Amerika je sve svoje resurse potrošila 12 godina unaprijed jer duguje državama u svijetu 36.000 milijardi dolara Europska unija i SAD duguju Libijskoj državi za isporučenu naftu blizu 200 milijardi dolara. 2012 godine istuču koncesije velikih naftnih tvrtki koje polažu pravo na libijsku naftu.

Gadafi je zatražio vraćenje duga ili će sklopiti međudržavne ugovore s drugim zemljama i tvrtkama.
Zbog toga je ovo neviđeno razaranje Libije. A je li libijski građanin imao razloga da se buni protiv režima Muamera el Gadafija?

Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im pruža država imali su jako lijep i lagodan život, živili su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 milijuna stanovnika, a ima 14 milijuna registriranih automobila.

Ako netko želi studirati u bilo kojoj državi u svijetu, treba podnijeti molbu i država mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara.

U Libiji se ne plaća voda, struja, plin, porez, krediti se daju bez kamata. Ako u roku od pet godina ne možete vratiti kredit država ga otpisuje ili vraća za vas. Svaki punoljetni gradanin Libije kada napuni 18 godina dobija ključeve od stana.

Ako želite kupiti auto vi dajete 20,30 posto od cijene ostalo donira država. U Libiji za 10 dolara možete kupiti 85 litara benzina ili nafte.

U Libiji je hrana gotovo besplatna, 10 kg kruha košta 0,15 dolara. U Libiji njihovi građani ne rade fizičke poslove, za to su placeni stranci.

Živio sam 10 godina u Libiji po raznim gradovima i nikada nisam vidio ni jednog prosjaka na ulici. Libijci ne idu raditi po bijelom svetu jer za to nemaju potrebe. U Libiji ni jedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao vratiti kredit što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju.

Iskeno, žalim za libijskim narodom jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu, raditi za 100 dolara gdje će im ove povlastice biti sve ukinute a o lagodnom životu kakav su živjeli moći će samo sanjati.