Peticija protiv dodjele nagrade za mir Mustafi Ceriću

Na području psihologije i psihoterapije dogodio se također zaokret od ateizma prema religioznosti. Deterministički stav u psihologiji i psihijatriji mimoilazio je čovjekovu duhovnost te su se psihologizam, biologizam i sociologizam teško ogriješili o duhovnost u čovjeku. Logoterapija je zato pošla dalje od psihoanalize i dubinske psihologije koristeći se rezultatima egzistencijalističke filozofije. V. Frankl otkrio je da je pitanje religioznosti i nereligioznosti čovjeka pitanje njegove svijesti i podsvijesti. Ako je čovjek svjesni ateist, on je podsvjesni vjernik, kaže on. Ateizam je neka vrsta njegove devijacije. Frankl kaže da nereligozan čovjek zaboravlja da savjest nije posljednja nego pretposljednja instancija, a posljednja je Bog. "Prerano se nereligiozan čovjek - u svom traženju smisla - zaustavio, kada ne ide dalje od savjesti, kada ne pita dalje. Zašto ne ide dalje? Jer neće da napusti "čvrsto tlo pod nogama"; jer je posljednji brijeg njegovu pogledu skriven, obavit maglom, i u tu se maglu - u tu neizvjesnost ne usuđuje stupiti. A na to se, naprotiv, osmjeljuje religiozan čovjek." (V. E. Frankl, Bog podsvijesti, Zagreb, 1981., str. 41)