Peticija protiv dodjele nagrade za mir Mustafi Ceriću

“O, ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim, osim po bogobojaznosti (takvaluku)” . Muhammed a.s.

Mnogo prije nego što je svijet čuo za francusku i druge revolucije i četrnaest vijekova prije nego je Zapad saznao za princip jednakosti, došao je islam i odredio opću ljudsku jednakost, pozivajući sve ljude ovim božanskim pozivom:
„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa“ (El-Hudžurat: 13).
Dakle, nema razlike između, rasa, nacija i boja među ljudima. Islam poštuje čovjeka bez obzira odakle dolazi, iz koje je klase i grupe ljudi. Jer svi su ljudi jednaki, a svi vjernici su braća. Bogati nema nikakve prednost nad siromašnim, niti siromašni nad bogatim, već svako od njih mora dati pravo drugom, bez obzira na njihov status u društvu. To se odnosi i na čovjeka druge vjere, jer različitost religije ne anulira humanost. Jedne prilike je Poslanik, s.a.v.s.,ustao zbog jedne dženaze, pa mu bi rečeno: „O Božiji poslaniče, to je dženaza Jevrejina“. A on će na to: „Pa zar i on nije ljudsko biće?! “
Naravno, svako ljudsko biće u islamu ima mjesto i svetost. Ljudi se razlikuju po rasi i porijeklu. Neko od njih je Arijevac, neko Samijevac, neko Hamijevac, Arapin ili nearap. Oni se razlikuju po ugledu; neko pripada uglednoj porodici, a neko prosječnoj familiji. Ljudi se, također, razlikuju po bogatstvu; neko je bogat a neko siromah, a neko pripada srednjoj klasi. Razlikuju se po poslovima i funkcijama; neko od njih je vladar a neko potčinjeni, neko je veliki inžinjer a neko obični fizikalac, neko je univerzitetski profesor a neko čuvar univerzitetske kapije. Ali ta različitost ne čini nečiju ljudsku vrijednost veću od vrijednosti drugog čovjeka Na to ne može uticati njegova rasa, boja, porijeklo, bogatstvo, zanimanje, klasa, funkcija ili bilo koje drugo mjerilo. Ljudska vrijednost je jedna za sve. Dokle god pripada ljudskoj vrsti čovjek je poput zuba na češlju jednak sa ostalim ljudima.

Islam se nije zadovoljio sa teorijskom postavkom jednakosti, niti sa utvrđivanjem takve ideologije, već je sa svim propisima i učenjima to praksom potrvdio. To je sa ideje prenio na opipljivu stvarnost.

U džamiji, gdje se klanja džuma-namaz, oblikuje se praktična jednakost i izglađuju sve odlike po kojima se ljudi razlikuju. Tako, ko ode u džamiju, sjeda u prvi red (saff) iako nije puno bogat i ne uživa veliki ugled. Ako pogledaš u jedan saff muslimana naći ćeš u njemu kako bogataš stoji pored siromaha, učenjak pored nepismenjaka, uglednik pored običnog građanina, vladar pored sluge, bez razlike među njima. Svi su pred Allahom jednaki. Svi stoje pred Allahom, poklanjaju Mu se i sedždu čine. Svi imaju jednu direkciju (kiblu), jednog Gospodara i klanjaju se iza jednog predvodnika (imama).
Na svetoj zemlji, gdje se obavljaju obredi hadža i 'umre, ostvaruje se jednakost na primjetniji način. Tada se ona vidi golim okom i dodiruje sopstvenom rukom. Dok su u namazu, ljudi se mogu razlikovati po načinu odijevanja i izboru odjeće. To diktira folklor, klimatski uslovi kao i visina bogatstva. Međutim, na hadžu i 'umri, propisi nalažu odijevanje ihrama te svlačenje uobičajenog odijela. Ihrami su proste bijele haljine koje nisu šivene i dizajnirane. Slično njima su mrtvački ćefini koji izjednačuju između moćnika i slabića, kralja i čaršijaša, a zatim hodočasnici svi u jedan glas uzvikuju: „Odazivam ti se moj Bože, odazivam! “

Dr. Jusuf el-Karadavi

http://hassanoct15.files.wordpress.com/2007/11/holy-kaaba.jpg